Vodopadi Kastro, Tasos

Srednjovekovno selo Kastro je jedno od najstarijih sela, koja su građena u davna vremena, kada su stanovnici tražili svoj spas u brdima, skrivajući se od pirata.



Ime je dobilo po grčkoj reči Kastro koja znači tvrđava, zamak. U selu se nalaze upravo ostaci ruševina tog zamka po kome je selo i dobilo ime. Tvrđava koja je okružena dubokim jarugama i klisurama, čuva mnoge znakove prošlosti i srednjovekovne ostatke Đenovljanske porodice Gatilusi, koji su Tasosom vladali oko 40 godina tokom 15 veka. Ovu porodicu smo već pominjali u istoriji Tasosa, kao dobročinitelje tokom čije vladavine su tasićani videli svoje bolje dane.

Selo je smešteno u centru ostrva na 650 m nadmorske visine i 16km severo-istočno od Limenarije. Makadamski put koji vodi do sela nije za nesigurne vozače. Ako imate priliku idite automobilom vodite računa, vozite pažljivo i polako, kako ne biste oštetili auto. Do sela Kastro autom možete stići za pola sata, dok avanturisti koji vole da pešače kroz prirodu, za ovo putovanje treba da izdvoje i do 2-3 sata u jednom pravcu.

Ukoliko ste avanturista i zaljubljenik u prirodu, nemojte propustiti da vidite vodopade kod sela Kastro. Sakriveni su duboko u šumu i okruženi visokim drvećem. Kad krenete put potoka koji isprva deluje suv, pratite vodu koja sve više raste i na kraju se pretvara u savršenstvo. Do tog savršenstva pešačićete sigurno sat vremena kroz šumu. Međutim, ovaj vodopad je raskošan samo u prolećnim mesecima kada ima kiše, dok tokom jula i avgusta on potpuno presuši.

U selu se nalazi jedna taverna sa neverovatno prijatnim vlasnikom. On će se srčano potruditi da vam objasni put do vodopada. Ovde se možete po našoj preporuci osvežiti, grčkim jogurtom sa medom i orasima.



Kazaviti je napušten dugi niz godina, kao i većina drugih planinskih sela, čiji su se meštani spustili na obalu u trku za svojom egzistencijom. Mada u poslednjih nekoliko godina ti isti ljudi se polako vraćaju u sela bežeći od vreve u potrazi za svojim korenima, pa makar i obnavljajući napuštene kuće za vikendice. Zapravo ovo selo spava tokom cele godine. Budi se samo oko 18.januara za dan Svetog Antonija. Ovaj festival traje oko nedelju dana a selo je neprepoznatljivo u to vreme. Od potpune letargije do vreve naroda, iz svih delova ostrva, koji se tih dana skupljaju ovde da uz muziku, piće,hranu i zabavu proslave Svetog Antonija.

U centru naselja dominira crkva iz 1804. posvećena svetom Atanasiju. Sagrađena je za svega 40 dana, u čijoj izgradnji je učestvovalo celo selo. Od sultana su dobili dozvolu ali i kratak rok, na koji su uspeli da odgovore. Za izgradnju crkve korišćen je kamen sa ruševina tvrđave. Na vrhu crkve izgrađen je zvonik 1897. koji zajedno sa lučnim arkadama duž južne strane, predstavlja i najvišu tačku neke građevine u ovom selu.

Ova drvena natkrivena bazilika od 1980. predstavlja istorijski spomenik, koji čuva autentične ličnosti, korisne za proučavanje crkvene arhitekture 19 veka. Danas je pod zaštitom Ministarstva kulture.

Kroz vekove,naselje se preselilo od glamura do totalnog pada, ali je ipak ostalo večno mesto tajni i čuda, kolevka kulture i harmoničnog zajedničkog života prirode i ljudi.


Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *