Sparta – država ratnika

Sparta – država ratnika

Nešto drugačiju demokratiju imala je Sparta, država potomaka Dorana na Peloponezu. Spartanci su, naime, razvili vojničku aristokratsko – oligarhijsku državu u kojoj su ratnici činili vladajuću klasu.

Predanje kaže da je kralj Likurg podelio spartanku zemlju na devet hiljada delova, prema tadašnjem broju stanovnika. Zemlja je bila kolektivno vlasništvo i nije se smela otuđivati. Nasleđivao je samo najstariji sin. Obrađivali su je građani trećeg reda – Heloti. Oni su bili dužni da Spartancima svake godine daju deo letine, bez obzira na to da li je bilo roda ili ne.

Helote su sačinjavali pokoreni starosedeoci Lakonije i Mesinije, oblasti koju su osvojili Dorani, preci Spartanaca. To su bili polurobovi ili kmetovi. Smatrani su za kolektivno vlasništvo države, a služili su da pojedinim Spartancima obrađuju zemlju. Pored vladajućih Spartanaca i Helota, u toj po mnogo čemu posebnoj državi postojala je i srednja klasa, tzv. Perijeci. Oni su bili slobodni građani. Bavili su se zanatima, trgovinom i zemljoradnjom, plaćajući državi velike poreze.

Služili su u vojsci sa Spartancima, ali nisu mogli dostići visoke položaje, niti su smeli stupati u brak sa pripadnicima vladajuće klase. Zbog takvih odnosa u Sparti je bilo velikih suprotnosti između sve tri klase. Najveći problem bilo je vlasništvo nad zemljom i zbog toga je dolazilo do pobuna i novih ratova za proširivanje teritorije.

Ratovanje je bilo glavno zanimanje Spartanaca. Da bi se osposobili za vojničku službu vaspitavani su na poseban način. Deca su do sedme godine rasla sa roditeljima, u porodicama, a kasnije su i dovođena u državna „učilišta“. Tamo su razvrstavana prema godinama u razrede i čete, u stvari svojevrsne vojne formacije.

U dvadesetoj godini pitomac bi postajao vodnik (iran), a u dvadeset drugoj bi izlazio iz zavoda kao osposobljeni ratnik. Mladići su navikavani na poslušnost, izdržljivost, odricanje, hrabrost, snalažljivost. Javno su šibani i bila je sramota da puste suzu. Hranili su se skromno, vežbali bosi i katkad goli, na pitanja su morali da odgovaraju kratko i jasno (lakonski). Svaki drugi rad osim ratovanja smatrali su nedostojnim.