Portoheli, Speces, Ermioni – Peloponez

Peloponez je mesto gde se sudaraju legende. Bukvalno. Ovde je Herkul pobedio nemejskog lava i ovde su, kako legenda kaže, bogovi kročili na Zemlju, dobivši ljudski oblik umešavši se u živote smrtnika. Sa ovog mesta je Paris pobegao sa lepom Helenom, a Argonauti su baš odavde krenuli u potragu za zlatnim runom.



Portoheli je relativno malo mesto, koje, naravno, ima sve ono što jedno turističko mesto treba da ima – i luku, i parkirane jahte i jedrilice, hidroglisere, restorane, poslastičarnicu Dodoni, suvenire, hotele… a pripadajući zaliv je sa jedne strane sasvim malo privirio ka otvorenom moru, tako da je Portoheli zaista sigurna luka.

U Portoheliju imaju i arheološko nalazište, stari Hellies (manji ograđen prostor sa nešto ostataka u kamenu), a prvo pleme živelo je ovde još pre 5000 godina. Sama luka je imala značajnu ulogu tokom ratova između Grčke i Persije, kao i ratova između Sparte i Atine, tokom Peloponeskih ratova. Prostor je zatim bio napušten, nekih 700 godina, pa je onda naselje ponovo uspostavljeno zahvaljujući Rimljanima i Vizantincima, da bi zatim još jednom došlo do kraće pauze od jednog milenijuma, kada je mesto opet živnulo. Sada ga izgleda turisti ponovo napuštaju, a da li će i ovoga puta to trajati par stotina godina, videćemo.
Uglavnom, najbolja zabava u Portohelijskom regionu je, kad se dobro iskupate, da obilazite okolna mesta i zalive, a naročito okolna ostrva.
U blizini je mestašce Kosta, ili mesto-parking, gde ostavljaju kola svi oni koji žele da skoknu do Specesa, obližnjeg ostrva, na par sati, par dana ili na ceo odmor.



Speces je pravo grčko ostrvo, sa svim onim interesantnim grčkim motivima i bojama kojima se cele godine divimo kod kuće, prethodno kupivši one „Greek Islands“ kalendare. Trajekt do ostrva stiže za manje od pola sata, i sa mola ulazite pravo na centralne trgove. Pod je urađen kao mozaik, od miliona oblutaka, pa još u obliku hobotnica, ili drugih morskih zverova. Ko zna od kada je taj mozaik, a verovatno je pozirao Polov čukunčukun deda, možda čak i neki askurđel (za neupućene: Pol = hobotnica prognozer – svetsko fudbalsko prvenstvo).Tu su odmah i restorani, da malo predahnete od duge plovidbe, a u „Rusosu“ se služi neki čarobni, specijalni ratluk! Još vruć! I sve ostalo. U luci inače spremno čekaju – na moru – pomenuti taksi čamci, a na kopnu – fijakeri, da vas za desetak ili više evra provezu po putevima Specesa. Tu su i topovi, okrenuti ka moru, za svaki slučaj. Nema više Laskarine Bubuline da rasteruje neželjene goste. Spomenik ovoj neustrašivoj i neukrotivoj dami nalazi se na prostranom centralnom trgu, odmah uz more. U mestu ćete naći i šarmantnu, šljunkovitu gradsku plažu, zatim glavnu šoping ulicu, a pojedine zgrade, sa kovanim balkonima, jarkim cvetovima oleandra i oslikane grčkim živim bojama – belom i tirkizno plavom – učiniće vas umetničkim fotografom, čak i da idete okolo i škljocate nasumice i žmurećki. Speces izgleda privlačnije nego bilo koje kopneno mesto Ermionide i možda je bolje rešenje letovati ovde a izlete praviti po kopnu nego obrnuto.



Ima zaista divnih hotela, kako od najvećeg i najlepšeg na trgu pored spomenika Bubulini, tako i puno drugih, sa apartmanima – čim od obale malo krenete u brda. Sve doterano, ukrašeno diskretno i sa ukusom. Dobro, nađe se i poneki grafit, sa aktuelnim i univerzalnim porukama kao što je „F..k the political situation“, ali je Speces ipak sladak kao onaj pomenuti ratluk. Nekada su ga zvali Pitiusa, ili „obraslo borovinom“, a neki od velikih obožavalaca ovog ostrva bili su već pomenuti Lorens Darel, zatim Henri Miler, i drugi…

Ermionidaima odličnu poziciju za nastavak peloponeske ture. Duž cele obale jurcaju i hidrogliseri, a ima i turističkih brodića (kad se skupi dovoljan broj putnika) – koji voze putem Speces – Hidra – Poros, tako da nije loša ideja da napravite jednodnevni izlet gde ćete jednim udarcem ubiti tri muve (ostrva). Hidrogliser inače vozi i do Pireja (Atine), a osim tog ostrvskog trijumvirata, lokalni prevoznici nude i izlete do Monemvazije, grada na steni, ili grada stene, na jugoistočnoj obali Peloponeza. Ako nemate druge planove, obavezno obiđite ovo interesantno i neobično mesto.


Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *