Poros, Metana -Peloponez

Kada udjete u Ermioniju i nastavite uz obalu, jedva da se ima šta zanimljivo videti, osim Porto Hidre, velikog turističkog kompleksa, tačno preko puta Hidre. Osim Porto Hidre, sve ostalo deluje prilično siromašno i zapušteno. Put kroz naselje u jednom trenutku vodi u brda, a onda brzo i spušta do Galatasa, predvorja Porosa.



Kao što Porto Heli i Kosta izgledaju kao mesta na usluzi Specesu, ili kao što Gefira postoji zbog Monemvazije, tako i Galatasa verovatno ne bi bilo bez Porosa. Poros je najmanje iz grupe atinskih, saronskih ostrva, a glavno, istoimeno mesto, nalazi se svega par stotina metara razdvojeno morem od kopna. Za manje od jednog evra po osobi, lokalni brodići će vas brzo prebaciti na drugu obalu, i tako ćete stalno održavati konstantnim broj turista na ostrvu za koji kažu da je leti jednak broju njegovih stanovnika. Da li je čar ovoga mesta u blizini kopna, ili u stepenasto uzdignutim kućicama i crkvicama sve do velike stene na kojoj se nalazi centralni zvonik, ili je možda čarolija do žive obale – jednog ravnog dela sa nizom restorana i radnjica (i pekarom – kakav divan, ukusan i vruć hleb pamtimo odavde!) i drugog, većeg – lučkog, sa izložbom skupih jahti i jedrilica, i molom gde pristaje trajekt koji svakih pola sata prevozi putnike i vozila do Porosa i nazad. I na ovoj obali stoji par gvozdenih, plavo-belo ofarbanih topova okrenutih ka moru, slično kao na Specesu, čisto da se zna da će stanovništvo uvek braniti svoje ostrvo kao što ga je branilo vekovima. Ponekad uz malo honorarnog gusarskog rada, čisto da se popuni budžet.



Da bolje upoznate Poros, otpešačite što više možete uzbrdo, malo švrljajte po uskim ulicama, i s vremena na vreme slikajte neki detalj, koji kao da je utekao sa najlepših razglednica. Kombinacija sunca, biljaka i svih onih veselih boja koje u Grčkoj možete videti po ofarbanim zgradama i stepeništima i čarobna svetlost koja sve to obasjava, zaista daju sliku blaženstva ovoga mesta. Uostalom, kada ste na odmoru, i kada se nalazite baš tamo gde ste želeli, sve vam je uživanje. I omanja riblja pijaca sa izloženim silnim morskim vrstama (a pored vise jagnjići i prasići, ravnoteže radi), i obližnja poslastičarnica sa džinovskim čokoladnim eklerima, i šareni balkoni… sve…

Metana ima svoju lokalnu plažu, tamno sivkastog peska, ne naročito atraktivnu – osim za silnu decu koja se tu oduševljeno brčkaju, ali je zato mesto simpatično, naročito malo poluostrvo, Nisaki, sa crkvom i šetalištem uz more. Dakle, to je malo poluostrvo na poluostrvu gde se nalazi Metana, a koje se opet nalazi na Peloponezu.
Metana je dobro povezana i brodskim vezama – i sa Porosom, i sa Eginom, a tako i sa Atinom. Kažu da se istorija Metane proteže još do kamenog doba, a da je od starih vremena poznata po svojim terapeutskim svojstvima. Ovde, osim banjske terapije, možete i voziti bicikl planinskim stazama, pentrati se do kratera vulkana, a sve to na kraju začinite sa prženom hobotnicom i uzom, amigdalotom (slatkiši sa bademom) ili galaktoburekom. Ako ni posle svega toga ne uspete da se izlečite, onda jedino preostaje da vas bace u vulkan.
Sa druge strane poluostrva, koje gleda ka zalivu Epidaurus, nalazi se i arheološko nalazište, akropolis stare Metane, što je inače samo jedan od brojnih istorijskih ostataka na ovome delu Argolide.


Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *