Maria Krasavčić-Maruška
Maria Krasavčić-Maruška

Maria Krasavčić-Maruška

STROSE TO STROMA SOU GIA DOU & ZORBA

MARIA KRASAVČIĆ- MARUŠKA

Live amateur karaoke recording without studio.

Predstavljamo Vam mladu i perspektivnu umetnicu koja obožava Grčku muziku. Uživajte…

KYRA GIORGENA-Georgijeva žena-

MARIA KRASAVČIĆ-MARUŠKA-

live amateur karaoke recording without studio

MI MOU THIMONIS MATIA MOU

-GEORGE DALARAS-

*Maria Krasavčić Maruška*


A evo šta je umetnica rekla o sebi:

Rođena sam 11.05.1974.u Londonu, Velika Britanija. Posle boravka od tri godine u tuđini, najlepše detinjstvo i mladost provodim u mom selu Bariču, nadomak Obrenovca, koga mogu slobodno nazvati rodnim mestom. Tu završavam osnovnu školu „ 14.oktobar “, kao vukovac i dobijam specijalnu „ Vukovu“ diplomu kao nadareno dete na poljima svih grana umetnosti. Dok sam maštala da postanem poznati muzičar, pevač, slikar, modni kreator-dizajner, prevodilac, turistički vodič, roditelji su me, nažalost, upisali u poštansku školu kao najbolju životnu alternativu tog doba i onoga što su oni mogli da mi priušte. Radim u pošti skoro 25 godina. Vezana sam emotivno za rodno mesto moje majke, selo Piroman nadomak Uba, kao i za rodno mesto moga oca, selo Korenita, oština Loznica. Korenita se inače graniči sa Tršićem, rodnim mestom Vuka Stefanovića Karadžića, iz nje potiče i majka jednog od naših najvećih naučnika Jovana Cvijića, Marija Avramović, iz čije porodične loze i ja vučem daleke korene. U Čačku živim od 2003-će godine. Prepuštena životnim tokovima zaboravljam sve ono što sam ikada imala i gajila u sebi, godinama. Pritisnuta životnim nedaćama vraćam se veri i svojim korenima. Čačak okružen tolikim svetinjama bio je idealna prilika za „put u središte sopstvene duše“. Zahvaljujući našoj dragoj sugrađanki i pesnikinji Radi Paunović ulazim kao mali pesnik, peta umetnost koja se rađa u meni, na velika i gostoprimljiva vrata grada Čačka. Moje pesme prolaze na konkursima i izlazim u mnogobrojnim zbornicima, meni najznačajniji ,, Čačanski pesnički horizonti “ iz 2018-te god.

I u Gospoda bi prvo reč. Dao nam je da sve ono što osećamo možemo na neki način i da iskažemo. Dao nam je reč da se njome volimo i milujemo, kad smo usamljeni kroz nju da bolujemo, ali i Njega da ištemo. Oslobađanjem, duša je počela da mi govori i traži novi put. Posle osam godina učenja i rada bavim se našom etno, izvornom i stranom pop i tradicionalnom muzikom. Pevam trenutno na petnaestak jezika i uglavno sam bila zastupljena na većini kulturnih dešavanja u našoj okolini pod umetničkim imenom „ Maruška“. Trudim se koliko mogu da doprinesem kulturi našeg grada, koji mi je sa nekim svojim mogućnostima otvorio vrata-doduše više u pesničkim krugovima. Jedan veći muzički projekt, preko jednog udruženja, a u pitanju je koncert ruske muzike, nije zaživeo zbog nedostatka sredstava i sponzorstva, ali bio je pokušaj. Mnogo toga sam pokušala oko muzike, ali kao da mi se nije davala. Što je više bežala od mene ja sam je sa bolom više grlila, više emotivno osećala i doživljavala i stalno se pitala ,,Zašto “. Najviše sam volela da radim neka dešavanja vezana za Crkvu, da li neki prigodan događaj ili Slavu. Na taj način spajala sam i ono moje nebo u srcu i sve ono za šta sam bila darovana, sve one talente koje mi je Bog dao, i muziku i jezike i kreativnost. Nažalost ova situacija i teža, na koju sreću izlečiva bolest, omeli su me da već dve godine ne radim na onome na čemu volim, sem u kućnim uslovima. Tu sam videla priliku i dobila na vremenu, za još većim usavršavanjem i smišljanjem na koji način da stvorim nešto lepo, podelim to sa mnogima i ostavim nekog traga u umetnosti. Spremam se za neki samostalni rad, nažalost samo u saradnji sa fajlovima, jer nemam baš podršku u muzičkim krugovima za ovaj projekat koji nije ni komercijalan ni isplativ, kako drugi misle, ali polako ,, tiha voda breg roni“, nije sve u novcu, važno je sačuvati u današem vremenu dušu. Misao kojom se vodim glasi: Ako ti ne mogu pomoći, a to uvek želim, sigurno ti neću odmoći. Od drugih ne tražim ono što i sama ne mogu da pružim. Sreću mi ne donosi ono što od drugih želim već ono što mogu da dam i podelim. Zahvaljujem dragom Bogu najviše na najvećem daru koji mi je dao ,posle mnogo godina, moju ćerku Mašu Žujović. Teško je pričati o sebi, sebe uvek drugačijim očima vidimo, o tome neka svedoče drugi i oni kojima nešto značimo, i za koje smo nešto, i delima i mišlju uradili, neka svedoči, jednom, i ,, Onaj“ koji sve vidi, jer ,, Zaklela se Zemlja Raju da se jednom sve tajne saznaju.“

MARIA KRASAVČIĆ-MARUŠKA

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *