lefkada-putopis-grcka
lefkada-putopis-grcka

LEFKADA, ZAR JOŠ NISTE BILI?

LEFKADA, ZAR JOŠ NISTE BILI?

Autor: AnaBoyer



Lefkada je svakako jedno od najlepših grčih ostrva. I za nekog ko mrzi trajekte kao ja, najdostupnije, jer se dolazi podvodnim tunelom od 1570m. Tunel se plaća par evrića. Sam put od Beograda do Lefkade je dug poprilično (979km), ali i vrlo lagan. Usput vas očekuje i par grčkih putarina od takođe par evrića.





Za bazu smo odabrali Nidri, grad na istočnoj obali, što je solidna pozicija za svakodnevno obilažanje čuvenih plaža. Možda je malo bolja pozicija gradić Vasiliki na samom jugu, ali Nidri nudi kakav-takav noćni život što nije zanemarljivo kada imate decu školskog uzrasta. Noćni život podrazumeva giros, sladoled ili vafl i par stotina metara lepo uređenog šetališta, da se razumemo. Puno slatkih restorančića, sa kariranim stolnjacima, stolovi uz samo ivicu mora, sveće ili fenjerčići, i koktel barova sa bazenima. Suvenir prodavnice su na svakom koraku. Boravili smo u vreme slave Nidrija kada vlada prava vašarska atmosfera sa grčkim “južni vetar” narodnjacima, mirisom roštilja na sve strane i jeftinim gaćama. Mogao se naći i chimney kolač i kopije nike patika, koje preko dana možete kupiti po plažama.

Sve naše tekstove o Lefkadi pročitajte OVDE



Računajte da će vam trebati iz Nidrija u proseku od 25 do 60km u JEDNOM pravcu do neke plaže. Ali zbog plaža ste ovde, zar ne?
Plaža Mylos se nalazi na zapadnom delu ostrva. Tu zaboravite odlazak sa decom peške. Svako normalan ide brodićem. Da još jednom naglasim normalan. Supruga i mene su pukle neke avanturističke strelice u glavu, pa smo autom došli do Agias Nikitas i krenuli peške. Ja sam romatično zamišljala da je to šetnja kroz Košutnjak, pa šta će da nam fali…Pa tako smo se bacili i u ovu pustolovinu. Sledeći put mi recite s litice da se bacim. Elem, usput ćete naići na table koje navode put izmedju kuća stepenicama ka brdu. Još sam uprtila torbu sa peškirima, kremama, knjigom, flašicama vode, ma sve mi trebalo. Ubrzo mi je, naravno, torba postala teret, te sam prepustila snažnijoj polovini uz njegovo gunđanje “znao sam, znao sam, je l sam lepo rekao…” Stazica vodi uzbrdo, pa uzbrdo, pa.. penješ se na neku planinčinu, Olimp, šta li? Dahćem i huhćem posle par stotina metara, sunce upeklo kroz suvo granje, insekti cvrče i šuškaju na sve strane. Stazica uska, s jedne strane brdo, s druge provalija, al kroz trnovito žbunje, ako gineš bar trnovit gini. Hodamo, ne predajemo se. I nigde nikog. Nit ko za nama, nit ko ka nama. Dođosmo, napokon, do ravnog dela od 30tak metara, a onda je pukao veličanstven pogled na plažu i more. Vredelo je. Ako živi stignemo dole. Jer, čeka nas ponovo prašnjava stazica mestimično šljunkovita i kliska da začini putešestvije. Stepenice drvene, trošne, klimaju se, krckaju škripe. Put je trajao dobrih 40 minuta, na trenutke mi je došlo da sednem i plačem što od vrućine, što od umora, što od straha. Ridala bih da sam se predomislila, ispaljivala dimne rakete da alarmiram gorsku službu spašavanja, ali sam nekako koračala dalje k’o čovek bez izbora.



Spustismo noge u goli pesak, upadaju do listova, Batrgamo se nekako do same obale i sitnog šljunka koji nas jede do kolena. Živo blato gotovo. Ili smo mi baš teški. Plaža je ogromna i pusta, par turista, par nudista i mi. Voda je hladna, prozračna i odmah duboka, ali prija. Plaža ima i jedan malo izdvojen, intimniji deo, ograđen stenama, mladenački što bi se reklo.





Povratak nazad je bio jednako uzbudljiv, da ne kažem mučan. Videsmo natpis “private property”, te nas to nije sprečilo da zapucamo baš tuda. Opet gudure, opet trošne stepenice, klizavi putići, al delovalo je bliže. Onda prelepa drvena kapija, srećom otvorena, a tu i kerber u vidu spremačice koja je osula na nas bujicu grčkih reči. Jedva se umilostivila da nas pusti, jer je muž insistirao i sažaljivo pokazivao na moju stomačinu i dodao magičnu reč “baby”. Baby se izleglo pre desetak godina, al šta kerber zna, nema ultrazvuk da proverava sad. Privatan posed je rajski, apartmani sa sopstvenim bazenom i pogled vredan milion dolara. Shvatamo zašto ga tako predano čuva i brani.

Porto Katsiki je udaljena 65km od Nidrija. Posednjih 4-5 km su uzani , meni se čini nedovoljni ni za jedna smer, ali sve vreme dvosmeran. Sa vrlo nezgodnim krivinama i liticama bez bankine. Kuku meni. Al’ preživeh i to. Parking je iz dva dela, od toga jedan se samo plaća, recimo 3e. Stotinak stepenica vodi do same plaže, te nije mnogo zabavno ako zaboravite nešto u autu. Ima par kioska sa kafom, sendvičima, sokovima na tim parkinzima, a na samoj plaži devojke skupljaju porudžbine za neki restoran. Nećete ostati gladni, ni žedni. Na samoj plaži nema ništa, ni kafića, ni ležaljki. Hlada ima samo pod stenama, ukoliko ste suncobran ostavili u kolima (tih stotinak stepenica dalje). Šljunak je sitan do malo krupniji, voda je hladna i odmah duboka, ali boja je nestvarna. Sama plaža je nastala posle zemljotresa i podeljena je u tri dela. Ne znam da li pristaju turistički brodići, videsmo samo par većih dalje od obale.



Agio Ioannis plaža je onako kako ja zamisljam american style, duga, pešana, vetrovita i pusta. U vodi je kamenje. U okolini nema ničeg. I tog dana nikog. Do nje vodi put uz sam grad Lefkas, kroz naselje između kuća, pa kroz kukuruze i tu ste.



Kathizma je moj optimalni favorit. Oko kilometar od glavnog puta, taj sporedni nije loš, srećom. Parking je uz samu plažu, natkriveni deo se plaća. Plaža je velika, sitan šljunak, voda je hladna i odmah duboka. Lezaljke su koju desetinu metara dalje od samog mora. Ima i kafić sa bazenom za ljubitelje. Plaža poseduje tuševe.

Desimi je najbliža plaža Nidriju. 4 km od glavnog puta. Više je kamp mesto. Mala, uska, kamenita i vrlo nezgodna za ulazak/izlazak iz mora. Poseduje ležaljke i suncobrane u najam. Voda je hladnjikava, sa postepenim povećanjem dubine.



Micros Gialos je takodje blizu Nidrija. Oko 3-4km od glavnog puta i naravno grozne krivine, serpentine. Dobar deo sam žmurila. Plaža je šljunkovita, sa skupim ležaljkama bez pića. Nema organizovan parking, nego se parkira uz zidić same plaže, ako ima mesta, a najčešće nema.

Agiofili je još jedna plaža po sistemu kroz trnje do raja. Nalazi se pored Vasilikija. Put je prvo samo uzan, onda i prašnjav i kamenit. Vožnja nije duga, auto se parkira, a onda kreće drugi deo avanture. Nizbrodo i nizbrdo po istoj toj crvenoj paršini i kamenju, ume da bude klizavo, a onda jedan deo kroz usku stazu gde te bocka razno bodljikavo grmlje. I za finale prvo improvizovane zemljane stepenice, a onda i prave, nekih 30tak kom. Zaboravite na sve što ste zaboravili u kolima. Plaža je manja, obično prepuna. Ležaljke su besplatne. Postoji i kiosk sa sokovima, sendvičima, lubenicom, vrlo pristojnih cena. Srednje kamenje, a onda sitan šljunak pri vodi. Voda je hladna, ali ne neprijatno hladna, lako se čovek navikne. Odmah je duboko. Brodići stalno pristižu, ljudi dolaze i odlaze. Te tu ja videh svoj spas, vratih se brodićem, i u vrlo prijatnoj vožnji potroših 15 minuta.









Ponti su praktično treći deo ogromne plaže koja kreće u Vasilikiju i sazvrašava se u mestašcu Ponti. Uz sam glavni put je, ali je dovoljno široka, pa se ne oseti. Popodne duva jak vetar koji pogoduje jedrenju na dasci, pa ih ima na desetine, možda i stotine. Plaža je peščana sa malo sitnog šljunka u samoj vodi. Ovo je onaj fazon plaže gde ideš 200m da se pošteno okvasiš do struka, eventualno. Voda je izuzetno topla, na momente kao termalni izvor. U nekim trenucima su mi graške znoja izbijale. U blizini ima prodavnica i par restorančića čiji se miris širi plažom. Mi smo se parkirali u dvorištu gazde koji iznajmljuje ležaljke na plaži. Ima tuševe.

Egremni plaža je 50tak km od Nidrija bilo da krenete ka severu ili ka jugu. Na zapadnoj strani ostrva je. Put nije strašan, ima malo serpentina, malo uzanog puta, vrlo kratko, jedan deo je neasfaltiran. Prolazi se kroz mesta gde ćete ići malo sporije, pa će vam restorandžije nuditi svoje reklamne letke, a neki će vas poslužiti i krofnicama sa medom ili kanapejčićima. Inače, do svih plaža se prolazi kroz mesta sa uskim ulica gde praktično možete da dodirnete kuće pružajući ruku kroz prozor auta. Svi restorani uz sam put su i vidikovac sa zanosnim pogledom. Parking kod plaže se plaća, do same plaže vas vodi još 350 stepenika. Ako ste nešto zaboravili, sedite, pa plačite. Ogromna je peskovita, sa dovoljno ležaljki i kioskom sa velikim izborom. Voda je hladnjikava, postepeno duboka i neverovatno plava. Svakako najzanosnija i na fotografijama najefektnija plaža na Lefkadi, a uživo još lepša. Bili su ogromni talasi, jaka struja, imaš utisak da plivaš kilometre, a ti se boriš da ostaneš u mestu. Voda nam je uzela svu snagu tako da su oni 300 i kusur stepenika došli k’o sam pakao. Duša mi je bila u nosu, deca su me polivala vodom i molila da idem što bliže stenama, a ne suprotnoj strani, kako se ne bih stropoštala na početak puta.
(par meseci posle našeg boravka ovu plažu i put do nje je razorio zemljotres, sada se može doći samo brodićem, ali se nadam da će uskoro biti i prilaz sa kopna)







U blizini Nidrija nalazi se vodopadi Dimosari. Pratite putokaze, parkirajte se kod čike koji prodaje rakiju od nara i produžite peške 300+m do samih vodopada. Prija kad se jedan dan odmorite od vožnje i plivanja i spas od vrućine potražite na ovom mestu. Pazite, kamenje ume da bude klizavo.





8km od Nidrija ka Vasilikiju nalazi se vinarija koju smo posetili. Ljubazni domaćin nas je sproveo kroz izložbeni deo, a onda nam i pokazao proizvodni pogon uz lepu priču o istoriji, proizvodnji, planovima. Izbace preko 200 hiljada flaša godišnje, izvoze za Nemačku, Holandiju, SAD. I fokus im je na belom vinu. Na kraju je bila degustacija belog, crvenog, rozea, malo dezertnih vina, svašta se tu probalo, nekima su kolena klecala.

Lefkas je glavni grad i prva destinacija na koju naiđete kad stignete na ostrvo. Šetalište, restorančići, barovi, poslastičarnice, suvenirnice i veći marketi Lidl, Carefour. Ne propustite Braću Dalton nećete ostati gladni.





Iz Nidrija i Vasilikija ide trajekt za Kefaloniju.
Cela Lefkada prelepo miriše na borovinu, voda je slana i so se lako lepi za kožu, ostavlja tragove, zateže, što nismo osetili u nekim drugim delovima Grčke, ali na je podsetilo na neka davna letovanja u Hrvatskoj. Uz put ćete naići na lisice i divlje prasiće bilo da ih vidite pregažene ili kako trčkaraju pored. Komaraca nema mnogo, ali su muve i pčele sve nadoknadile. Lefkada ima svoj med, maslinovo ulje, origano, razne čajeve i sve se to može kupiti pored puta direktno iz prve ruke. Motor skuter je glavno prevozno sredstvo, ima ih na hiljade samo zuje što je i logično, nekako su najpodesniji za sve puteve koje sam opisala. Lefkada nije za apartman-plaža varijantu, za to postoje mnoge druge destinacije.



Jedan komentar

  1. Sve pohvale za putopis. Najvise mi se dopalo za Milos plazu. Isto je tako bilo. Pmislila sam, Boze dal cu umreti, ili da vadim pumpicu(asmatichar). Uspela sam, i znala sam da hocu. Avanturista u dusi.
    A Agiofili avantura prvog i poslednjeg dana😂😂😂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *