Hidra

Hidra

Hidra ili Idra (grč. Ύδρα) je jedno od Saronskih ostrva u Egejskom moru u središnjoj Grčkoj, smešteno između saronskog zaliva i zaliva Argolic.



Od Peloponeza, koji je udaljen oko 10 km, je odvojeno uskim vodenim delom, a od Atine oko 70 km vazdušnom linijom. Ostrvo je brdovito, slabo razuđene obale sa nekoliko malih zaliva skrivenih plaža. Klima na Hidri je sredozemna. I zelenilo je osobeno za ovu klimu.

Saronička ostrva su jedna od najpopularnijih regija za jedrenje u Grčkoj. Veliki broj jedrilica i jahti iz Grčke ali i iz celog sveta, jedri ovom regijom, obilazeći tačke na mapi među kojima su najpopularnija Hidra, Spetses, Poros, Dokos, Aegina.

Ostrvo je poznato po dobrim tavernama i kafićima, noćnom životu, i malim krznenim iznenađenjima – mačkama! Ako ste na jedrenje poveli vašeg psa, savetujemo da ga uposlite kao čuvara broda dok obilazite ostrvo kako bi izbegli susret sa (bukvalno) bandama debelih, lenjih mačaka na Hidri.

Još jedna od atrakcija je maskota ostrva – pelikan koji se samouvereno šepuri gradskim trgom i nestrpljivo čeka ribare da se vrate sa ulovom kako bi dobio svoje sledovanje.



U davna vremena, ostrvo je bilo poznato kao Hidrea (Ydrea, od grčke reči za „vode“), što oznalava brojne izvore na ostrvu. Ostrvo Hidra, zajedno sa ostrvom Dokos, nekolicinom nenaseljenih ostrvaca i hridi čini zasebnu opštinu u okviru okruga Ostrva Periferije Atika. Sedište opštine i najveće naselje na ostrvu je istoimeni gradić Hidra na severnoj strani ostrva.

Više od trideset godina bilo je utočište slavnog pevača Leonarda Koena, i oaza u kojoj je pisao Henri Miler. U lepotama Hidre uživali su i Mik Džeger, Kit Ričards, Sofija Loren i mnogi svetski poznati umetnici.

Do Hidre se stiže samo morem, velikim kruzerima koji nekoliko puta dnevno dolaze iz Atine, brzim hidrogliserima i taksi čamcima sa Peloponeza. U letnjoj sezoni hidrogliserom je povezano sa obližnjim ostrvima Tolo, Nafplio i Poro Heli. Veliki broj taksi čamaca vozi od plaže do plaže. Najpoznatije plaže na ostrvu su Mandraki, Kaminia, Vlihos i Molos.

Na Hidri nema automobila, taksi stanica, saobraćajnih znakova i benzinskih pumpi. Nema ni grandioznih hotela sa bazenima i spa centrima. Na ovom ostrvcetu, tako malom da ga možete prepešačiti, ima na pretek lepote, spokoja, boja, divnih malih hotela okruženih prelepim bašticama, umetničkih kolonija, oko 300 crkava i manastira i 3.000 nasmejanih i ljubaznih stanovnika. I gde god da ste na Hidri oko vas je more – kristalno čisto i čudesno plavo kao na razglednicama.

Popularno među umetnicima šezdesetih godina, ostrvo Hidra je i danas uspelo da zadrži svoj kosmopolitski karakter. Ostrvo je jedinstveno po tome da su na celom ostrvu zabranjena motorizovana vozila. Jedini vid prevoza na ostrvu je jahanje magarca, što je ujedno i glavna atrakcija među turistima.



Staro jezgro grada je isprepletano uskim ulicama tako da drugačiji vid kretanja po gradu i nije moguć. Na ostrvu se nalazi šest pravoslavnih manastira, na brdu sa pogledom na luku nalaze se i dva najvažnija manastira Protifitis Ilias koji je osnovan u 10.veku i manastir Agija Efprakia.

Istorija

Hidra je veoma rano naseljena, prema nedavnim arheološkim istraživanjama još od doba neolita. Još u vreme persijskih ratova izbeglice kolonizuju i naseljavaju Hidru. U doba Mikenske civilizacije Hidra je bio „živo“ ostrvo za ovaj deo Grčke. Nazaduje u vreme rane Viznatije zbog čestih napada gusara. Nakon što su Krstaši osvojili Carigrad 1204. godine, Hidra podtpada pod vlast Zapada i to traje sve do 16. veka. Tada Hidru osvajaju Turci i pod njima ostaje vekovima uz kratku vlast Mlečana krajem 17. veka. Tokom turske valadavine Hidra je imala autonomiju, što je očuvalo ekonomsku moć mesnog stanovništva.

Novi procvat Hidre počinje 1830. godine obrazovanjem savremene Grčke i proglašavanjem obližnje Atine za novu prestonicu Hidra. Posle Drugog svetskog rata razvojem i prenaseljavanjem Atine ostrvo postaje mesto vikend turizma Atinjana, što je dalo novi podstrek za razvoj.

Plaže

Većina plaža na Hidri su stenovite uvalice sa kristalno čistom vodom. Vredi posetiti plažu Avlaki, kao i Hidroneta plažu sa upečatljivim pogledom i kafe-barom na litici. Na plaže Spilia i Molos možete doći taksi-čamcima koji neprestano kruže Hidrom.

Noćni život na Hidri

Noćni život se može okarakterisati kao buran. Neretko ćete čuti od posetilaca da je Hidra – Mikonos u malom. U prevodu – ne tako veliki klubovi, ali sasvim zadovoljavajući za dobar provod na ovom prelepom ostrvu. Većina klubova i barova se nalazi tik uz luku.



Ludu noć na Hidri prati jak doručak uz ambijentalnu muziku u mnogobrojnim kafićima duž Hidre. Vikendom se intenzitet provoda dodatno pojačava, s obzirom na mnogobrojnu posetu Atinjana koji provode svoje neradne dane na ovom trendi ostrvu.

Luke i sidrišta

Luka Hidra je u jeku sezone gotovo uvek popunjena mnogobrojnim jedrilicama, jahtama i trajektima sa kojima ćete se sigurno susretati na uskom ulazu u luku. Gužvu možete izbeći sidrenjem u Mandraki zalivu, na manje od milju od grada i zatim se taksi-čamcem prebaciti do luke Hidra.

Stanovništvo

Po poslednjem popisu iz 2001. godine na ostrvu živi blizu 3.000 stanovnika. Gotovo celokupno stanovništvo su Grci. Poslednjih popisa kretanje stanovništva u opštini i gradu Hidra (koja obuhvata i ostrvo Dokos) bilo je:

1981. godine grad – 2.732 st., opština –

1991. godine grad – 2.279 st., opština – 2.387 stanovnika.

2001. godine grad – 2.526 st., opština – 2.719 stanovnika.



Gotovo svi stanovnici opštine (preko 90%) žive u gradu Hidri. Grad Hidra je dobro očuvan gradić sa lepim starim jezgrom, uskim i krivudavim kamenim ulicama, koje se smestilo na brdu na kraju zaliva. Grad se može obići na magarcu ili šetajući kamenim stazama , kao i celo ostrvo.

Privreda

Poljoprivreda i pomorstvo su tradicionalna zanimanja ostrvskog stanovništva, pogotovo uzgajanje vinove loze i masline. Danas je ona u senci vikend turizma. U prilog turizmu ide i dobra saobraćajna povezanost ostrva sa obližnjom Atinom. Ostrvo je najčešće odredište Atinjana u slobodno vreme, pa je prepuno taverni, pansiona, diskoteka i drugih sadržaja namenjenih slobodnom vremenu. Prednost ostrva je i potpuna zabrana motornih vozila, što je uskladu sa uskim ulicama naselja i razdaljinama koje se mogu prepešačiti.

Severoistočno od Peloponeza nalazi se ovo malo ostrvo, od Atine je udaljno oko 70km vazdušnom linijom, i pripada grupi Saronskih ostrva. Na ostrvu živi oko 2500 stanovnika, koji se uglavnom bave uzgajanjem maslina i turizmom.

Do njega možete stići trajektom ili hidrogliserom iz Atine, a u letnjoj sezoni hidrogliserom je povezano sa obližnjim ostrvima Tolo, Nafplio i Poro Heli.

Na ovom ostrvu se na svakom koraku ogleda visoki standard turističke usluge, pa nije ni čudo što je bivši predsednik Kostas Simitis godinama letovao ovde.

Ono sto je karakteristično za ovo ostrvo je da važi zabrana za motorna vozila, tako da se po ostrvu možete kretati isključivo peške, na konjima ili magarcima.

 

Jedan komentar

  1. Prelepo, Grcka kao i uvek u svojoj ponudi ima toliko oga lepog da pruzi!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *