Grčki polisi

Grčki polisi

Zanimljivo je da narodi stare Grčke nisu osnovali zajedničku državu u kojoj bi se svi udružili. Umesto toga njihova omiljena forma države bili su polisi, gradovi – države, kakvih je bilo na stotine. Svaki od njih je imao manju ili veću teritoriju (Sparta je npr. u doba najveće moći imala oko 8.400 kvadratnih kilometara, a slavna Atina sa Atikom 2.650 kvadratnih kilometara) i društveni i privredni život uređen po svojim pravilima.

Svaki polis imao je svog bazileja (monarha), bule (veće građana) sastavljeno od aristokrata i narodnu skupštinu (eklesiju). Nasuprot aristokratskom sloju u kome su bili krupni zemljoposednici, najbolji ratnici, sveštenici i sl. (eupatridi), bili su robovi, bezemljaši, sitni zemljoposednici, sirotinja (demos), sa izrađenim suprotnostima između rodovske aristokratije i demosa.

I u takvim uslovima, međutim, u grčkom polisu jedno od najvećih dostignuća bila je demokratija izražena u stalnoj težnji da u vladanju i upravljanju društvom učestvuje većina građana, da svi budu jednaki pred zakonom, bez obzira na poreklo i imetak, te da se na rukovodeća mesta biraju najsposobniji.

Najdalje od svih polisa u razvoju demokratije stigla je Atina. Ona je već u petom veku stare ere imala tako uređene društvene odnose da je bila primer drugim državama – gadovima. Narod je u Atini vladao preko narodne skupštine koja je odlučivala o ratu i miru, o sklapanju saveza sa drugim gradovima, donosila zakonske propise i birala državne rukovodioce. Iako u toj skupštini žene i robovi nisu mogli da učestvuju, ona je na neki način izražavala volju većine i predstavljala vidan napredak u razvoju helenskog društva.

Aristotel, najčuveniji grčki filozof, živeo je od 384. do 322. godine pre nove ere. Sa 18 godina stupio je u Platonovu akademiju i u njoj ostao 20 godina. Posle toga živeo je na dvoru makedonskog kralja, kao vaspitač i učitelj budućeg osvajača sveta – Aleksandra. Kad je krenuo u ratni pohod ka Indiji, Aristotel se vratio u Atinu i osnovao svoju filozofsku školu. Njegova genijalna misao dala je čovečanstvu logiku kao nauku, a bavio se i geologijom, zoologijom, geografijom, meteorologijom… U njegovom učenju sadržano je zapravo celokupno dotadašnje naučno iskustvo starih Grka. Pred kraj života optužen je za bezbožništvo i proteran iz Atine.

Umro je u mestu Halkidi, na susednom ostrvu Eviji (Eubeji).

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *